Panleukopenija

Što je panleukopenija? 

Panleukopenija je mačja virusna bolest crijeva (zarazni enteritis mačaka) od koje najčešće boluju mačići starosti 2-4 mjeseca pa se još naziva i mačićak, iako se sve necjepljene mačke do dvije godine starosti mogu zaraziti kao i starije necjepljene mačke. Odrasle «ulične» mačke gotovo redovito su otporne. Infekcija sa kliničkim znakovima rijetko se javlja 2 puta kod iste životinje (što nam govori o trajnoj imunosti – primjerice kao kada ljudi prebole vodene kozice). Uzročnik je vrlo infektivan parvovirus – mačji virus panleukopenije (FPV). Virus se koncentrira u sluznici crijeva, jetri, slezeni, koštanoj srži i mezenterijalnim limfnim čvorovima. Naglo oštećuje leukopoetski sustav pa dolazi do leukopenije (smanjena količina bijelih krvnih stanica – koje su najviše zaslužne kod obrane organizma). Zbog toga pada imunološki odgovor i množe se bakterije crijevne flore što pogoršava stanje i uzrokuje teški, uglavnom hemoragični enteritis (upala crijeva).

Način prenošenja bolesti

Virus  ulazi u organizam putem sluznice probavnog trakta, a prenosi se direktim kontaktom s bolesnom mačkom, njezinim izlučevinama ili indirektno predmetima koji su bili u doticaju sa zaraženom životinjom. Problematika ove bolesti je ta da je virus izuzetno otporan na sve klasične dezinficijense (plivasept, asepsol, medicinski alkohol i sl.) te se vrlo dugo zadržava u okolišu (na tlu može preživjeti i do godinu dana neovisno o vremenskim uvjetima).

Ukoliko ste bili u doticaju sa zaraženom mačkom, najbolje je da izbjegavate kontakt sa drugim necjepljenim mačkama sve dok zaražena mačka ne ugine/ozdravi te dok vi sve temeljito ne dezinficirate. Virus je u stanju preživjeti i do 6. – 12. mjeseci u prostorijama gdje su boravile zaražene mačke bez obzira na uobičajeno čišćenje i dezinfekciju, te svako novo donošenje necijepljene, posebice mlade mačke za nju može značiti potencijalnu opasnost zaraze tom bolešću! Jedini pouzdani dezinficijens je Ekocid S (kalijev peroksimonosulfat). Površinu koju dezinficirate potrebno je prethodno očistiti, zatim dezinficirati, a potom taj isti dezinficijens isprati što toplijom vodom. Bitno je dezinficirati sve predmete (tkanina, transporteri, košare, namještaj, odjeća) kako bi smanjili mogućnost zadržavanja virusa na tim površinama i širenja istog na druge mačke. Bez obzira što je ekocid jedini pouzdan, imali smo slučajeva da se svaka nova necjepljena mačka zarazila bez obzira na dezinficiranje prostora. Na parvovirus djeluju i klorni preparati (domestos, varikina), ali se oni često inaktiviraju u prisutsvu organske tvari i iz tog razloga sigurnije je koristiti Ekocid kod kojeg to nije slučaj. 

Simptomi

Inkubacija virusa (vrijeme od zaraze do prvih simptoma) je obično od 3-10 dana, u rjeđim slučajevima može biti nešto duže. Bolest se javlja u dva oblika –  akutni i perakutni. Kod akutnog oblika bolesti simptomi su visoka temperatura, povraćanje (najčešće žuta sluz, ali može biti i bezbojna, povraćanje može biti učestalo), klonulost, tipičan položaj tijela sa povinutim leđima kao u šarana, jaka bol kod palpacije abdomena, proljev ne mora prisutan, ali ako je, navjerojatnije će biti profuzan (rijedak) sa primjesama krvi. Vrlo često dolazi do sekundarnih infekcija zbog oslabljenog imunosnog sustava, pa je česta i upala očiju te samim time vidimo navučeni treći očni kapak (što može biti i zbog dehidracije), erozije u usnoj šupljini, stomatitis.

Panleukopenija se može javiti u perakutnom obliku, kada dolazi do naglog pada temperature, šoka, kolapsa i smrti prije nego se uopće javi povraćanje, proljev i dehidracija pa neki vlasnici sumnjaju da je njihova maca otrovana.

Smrtnost je gotovo 100%, posebice u mačića i mladih mačaka čiji je imunološki sustav slab i nedovoljno razvijen. Troškovi liječenja obično su izuzetno visoki! 

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i tipičnih nalaza krvi, a sumnja se može potvrditi i brzim antigenskim (snap) testom. Za ovu bolest je tipičan pad broja leukocita koji se javlja još u stadiju inkubacije. Groznica i leukopenija (pad broja leukocita) omogućuju da se isključe otrovanja.

Liječenje

Obzirom da bolesne životinje izlučuju virus nužno ih je izolirati od zdravih mačaka. Uzročnik bolest je virus te bi se etiološki mogao davati hiperimuni serum (serum s antitijelima), ali u ambulantnim uvjetima se uglavnom provodi simptomatska terapija; nužno je spriječiti dehidraciju davanjem infuzije, suzbijati proljev i povraćanje, a vitamini i antibiotici širokog spektra daju se kao prevencija protiv sekundarnih bakterijskih infekcija. Dok životinja povraća potrebno je uskratiti vodu i hranu, ali zbog bržeg oporavka poželjno je što prije nakon prestanka povraćanja ponovno postepeno uspostaviti hranjenje bolesne životinje. Na tržištu postoje gotove lako probavljive dijetne hrane za stanja akutnih proljeva. Iako je smrtnost kod ove bolesti izrazito visoka, ako je terapija započela na vrijeme, te posebice ukoliko je životinja pravovremeno dobila imuni ili hiperimuni serum (Feliserin, Canglob, Vitafel, Vladikan…) postoje šanse da će se izvuči! 

Izuzetno je bitno sve ostale necijepljene mačke koje su bile u kontaktu sa zaraženom mačkom, čim HITNIJE cijepiti ukoliko one ne pokazuju znakove bolesti! 

Prevencija – bolje spriječiti nego liječiti!

Jedini način da se spriječi bolest i infekcija u mačaka je pravovremeno cijepljenje! Virus je otporan i može se prenositi i indirektno, te je moguće virus na obući unijeti u stan. Mačka ne mora nužno biti u kontaktu sa bolesnom mačkom, bilo je slučajeva oboljenja mačaka koje žive isključivo u stanu bez izlazaka. Efikasno i jeftino rješenje je zaštitno cjepivo protiv zaraznih bolesti! Mačići se mogu cijepiti već od 6-8 tjedana starosti, a više o protokolu cijepljenja pročitajte ovdje.